Simo Rajić, politički funkcioner iz doba socijalizma, bio je jedan od vodećih predstavnika hrvatskih Srba u doba osamostaljenja Hrvatske, te istaknuti sudionik ondašnjih događaja.
Rodio se 1941. u Štrpcima kod Donjeg Lapca. Diplomirao je na beogradskom Pravnom fakultetu 1968., vrlo mlad postao predsjednik općine u Donjem Lapcu u vrijeme kada je to bilo vrlo zaostalo i zabačeno mjesto. U 12 godina, koliko je bio na tom položaju, modernizirao je i unaprijedio grad. Političku karijeru nastavio je potom u Gospiću, a 1978. godine politička karijera ga je dovela u Zagreb, gdje je djelovao kao profesionalni političar u partijskim i državnim institucijama. Na prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj 1990. izabran je za poslanika Sabora u četiri ličke općine, a potom je izabran i za potpredsjednika Sabora, gdje se zalagao za mirno rješavanje sporova između većinskog hrvatskog stanovništva i hrvatskih Srba. Nezadovoljan što njegova miroljubiva nastojanja nisu dala rezultat dao je ostavku, počeo se baviti advokaturom, pa je dugi niz godina bio pravni zastupnik Zagrebačko-ljubljanske mitropolije.
Knjiga „Između Hrvata i Srba“ njegova je autobiografija, uz koju se objavljuju i brojni dokumenti vezani uz opisane događaje. Autor vrlo detaljno i s mnogo emocije opisuje tri faze svojeg života, mladalački entuzijazam da kao ne odviše iskusan lokalni rukovoditelj unaprijedi život sredine iz koje je potekao, djelovanje u političkoj sferi u posljednjem desetljeću socijalističke Hrvatske, te potom svojem djelovanju kao odvjetnika.