Dvanaest filmskih portreta, Ivo Škrabalo

“Od Vrdoljaka i Šimatovića, preko Babaje i Golika, do Šovagovića i Simona… knjiga sadrži niz portreta osoba važnih za hrvatski film. Ivu Škrabala hrvatska javnost poznaje ponajprije kao jednog od pionira liberalne demokracije u Hrvatskoj i dugogodišnjeg rječitog saborskog zastupnika. Oni upućeniji znaju da je Škrabalo napisao i dosad (a vjerojatno i za dugo vremena) jedinu povijest hrvatskog filma. No, samo oni koji su u tu povijest filma zavirili poznaju stvarnu i pravu Škrabalovu vokaciju. U toj knjizi i u drugim svojim tekstovima, naime, Škrabalo se razotkriva kao sjajan esejist, duhoviti, elokventni i eruditski stilist u najboljoj tradiciji Josipa Horvata.

Knjiga Dvanaest filmskih portreta još je jedna potvrda Škrabalovog esejističkog duha. Riječ je o knjizi u kojoj je Škrabalo sabrao 12 portreta značajnih i manje značajnih osoba iz današnjosti i prošlosti hrvatskog filma. Kao dug svom historiografskom i esejističkom učitelju Horvatu, Škrabalo je naslovio svoju knjigu parafrazirajući znameniti Horvatov naslov. Junaci ove knjige su velikani hrvatskog filma poput Babaje, kao i ljudi iz samozatajnih filmskih profesija poput prevoditelja Krune Simona. Ima u ovoj knjizi Škrabalovih bliskih prijatelja poput Zvonimira Berkovića, kao i ljudi s kojima se nikad nije mnogo ljubio, poput Antuna Vrdoljaka. Svu tu družinu zanimljivih individua koju čine Antun Vrdoljak, Ante Babaja, Zvonimir Berković, Fabija Šovagović, Tomislav Pinter, Krešo Golik, Branko Marjanović, Marijan Matković, Nikola Tanhofer, Kruno Simon, Šima Simatović i Relja Bašić, Škrabalo opisuje na isti način, blagonaklono, duhovito, ponekad anegdotalno, ali isto tako filmofilski potkovano i stilistički besprijekorno.“

Jurica Pavičić