Jugoslavensko filmsko iskustvo, Goulding, Daniel J.

“Ono što Goulding zove “jugoslavenskim filmskim iskustvom“ živo je na emocionalnoj razini. Jugoslavija je, naravno, mrtva – i malo je se tko sjeća rado. Ali, generacija koja je sad već ozbiljno ušla u srednje godine više se nego rado sjeća jugoslavenskog filma kao civilizacijske poputbine koja je obilježila naša djetinjstva i mladost.

Premda su danas razdvojeni državnim granicama, stupnjem integracije i životnim standardom, svi ljudi preko 30 od Strumice do Jesenica dijele iskustvo jugoslavenskog filma kao esperanta na kojem se sporazumijevaju. Mnogo nas što dijeli – među inim i miris olova – ali sjećanje na Dolly Bell, na Šicera, na Dudeka, Kekeca, Banović Strahinju, Fulira, Perhana i Đimija Barku povezuje nas po memoriji. I u tom je smislu jugoslavensko filmsko iskustvo preživjelo.“ Jurica Pavičić